Zeolit

ZEOLIT KLINOPTILOLIT Najbolji detoksikator

Čovjek je biofizičko biće, sa posebnim mentalno-emocijonalnim obilježjima kojima upravlja izuzetno prilagodljiv mozak. Ova mu sposobnost daje mogućnost da se uspješno odupre cjelodnevnim izazovima kojima je stalno izložen.

Svijet se uvelike mijenja, kao i život u njemu. Okolina postaje sve onečišćenija. Oničešćenje okoliša postaje onečišćenje čovjeka, a te negativne pojave dovode kod čovjeka do poremećaja regulacije osnovnih vitalnih funkcija, do neravnoteže minerala i vitamina u organizmu, kao i do oksidativnog stresa. Kada dođe do poremećaja regulacije enzima nastaje prekomjerna proizvodnja slobodnih radikala i oni postaju otrovni za organizam. Staračke pjege nastaju zbog oksidacije masnoće u koži. Bore su rezultat štetnog djelovanja slobodnih radikala na bjelančevine vezivnog tkiva kože. Stvaranje prekomjernih slobodnih radikala nazivamo oksidativni stres. Uslijed toga mogu nastati određene bolesti.

Ljudski organizam posjeduje sustav “samočišćenja stanica“, koji nazivamo autofagija. Međutim, ako trovanje poprimi veće razmjere tako da se tijelo ne može samo odbraniti, pomažemo mu uzimanjem tvari koje u organizmu mogu imati ulogu “lovca na prekomjerne slobodne radikale“, tj. antioksidanse.

Jedan od najboljih prirodnih antioksidansa je mineral, zeolit klinoptilolit, tribomehanički aktiviran i mikroniziran. Jedina je supstanca koju tijelo, pored vode, prepoznaje kao vlastitu tvar pa nema štetnih popratnih pojava. Ne ulazi u krv, već svojim jakim negativnim nabojem izvlači otrove (svi su pozitivnog naboja) iz vanjskog omotača stanice (vanstaničnog matriksa). Zaključava ih u svoje nepregledne kanale te ih u roku 24 sata izbacuje iz organizma putem mokraće, stolice i znoja. U isto vrijeme ionskom izmjenom u stanicama ostavlja do 34 minerala u tragovima (kalij, kalcij, magnezij, željezo etc.), koji imaju učinak da reguliraju pH krvi (kiselost). Ovakvo dijelovanje zeolita dovodi do oslobađanja imuniteta i samoregulacije organizma.

Zeolit je našao primjenu i u službenoj medicini (Japan, Rusija, američka vojska) kao nosač i suport lijekovima, kao i najbolji detoksikator protiv teških metala, mikotoksina, pesticida, herbicida, stabilizatora, bojila i ostalih agresivnih otrova.

Uzima se oralno promiješan u vodi, preventivno do 5g. na dan. Terapijske doze se kreću od 5g - 20g dnevno. Preporuka je da se uzima svakodnevno jer ne postoji slučaj navikavanja, predoziranja i štetnog dijelovanja.

Uz prilagodbu novim uvjetima u okolišu, poželjno je stvarati nove i zdrave navike. Uvođenje zeolita kao svakodnevne ''higijene imuniteta'' jedan je od koraka ka dobrim navikama i boljoj kvaliteti života.

 

Priroda ima rješenje za sve

Prirodu ne zovemo uzalud Majkom jer ona uvijek ima rješenje za sve! Za svaku našu tegobu, potencijalnu ili postojeću.

Milijunima godina pomalo je poticala vulkansku aktivnost, a zatim stvrdnutu alumosilikatnu lavu prenosila na druga mjesta i taložila, uz pomoć procesa erozije, vodenih tokova, vjetra i drugih sudionika. Nakon dugog pripravljanja, dobila je mineral ZEOLIT, točnije 276 vrsta zeolita. Geolokacija, temperatura i drugi uvjeti odredili su tip i sastav zeolita.

Jedan je ipak poseban, a zove se KLINOPTILOLIT. Kao i ime, jedinstvena mu je i struktura zbog koje ima sposobnost IONSKE IZMJENE. Ona mu pruža neobično široku paletu djelovanja i primjene.

Najčešće korišteni ionski izmjenjivači su gline i zeoliti (anorganski, prirodni), ugljen i celuloza (organski) te sintetski gelovi, a služe u laboratorijskom radu i u industrijskoj praksi (omekšavanje, demineralizacija i deionizacija vode, priprema tehnološke vode, obradba otpadnih voda, separacija metala, prehrambena i farmaceutska industrija i dr.).

Klinoptilolit ima karakterističnu REŠETKASTU  STRUKTURU u obliku kaveza malih dimenzija (0,1-0,4 μm) zbog koje može vršiti ionsku imjenu. Njegov snažni negtivni naboj prirodno privlači pozitivne čestice toksina, teških metala, pesticide, kancerogene elemente i predvirusne komponente, na čemu mu je prvenstveno zahvalna jetra.

Čestice toksina manjih su dimenzija od zeolitove rešetke, a usto su i jakog pozitivnog naboja zbog čega ih zeolit bez problema uvlači i zadržava. Vitamini i minerali su veći pa ih klinoptilolit ne apsorbira.

Druge varijante zeolita (npr. dolomit, bentonit, montmorilonit) prirodnog ili sintetskog porijekla ili nemaju svojstvo ionske izmjene, ili imaju, međutim njihova molekularna struktura prevelika je i nije pogodna za unošenje u organizma jer, uz toksine, izvlači i vitamine i minerale.

Ono što uvuče u sebe, zeolit zadržava i izbacuje iz tijela urinom (60%) i izmetom (40%), a budući da djeluje i kao diuretik, potreban je povećan unos vode.

Priroda je osmislila rješenje za problem koji smo si tek stvorili globalnim zagađenjem pa nam za prilagodbu, postepeno i snažno čišćenje nudi zeolit. Sve više ljudi to prepoznaje, a u svijetu ga se istražuje već preko 50 godina, a korišten je i za jedno od najagresivnijih onečišćenja našega doba – nakon Černobilske eksplozije.

Znanstveni članci i medicinska promatranja nabrajaju balansiranje pH, pomoć u sintezi kalcija i posljedično jačanje kosti i tetiva, iznimnu učinkovitost regulacije probave, zaustavljanje krvarenja, uklanjanje neugodnih mirisa itd.

Zeolit pomaže tijelu lakše postići balans i olakšava mu da se bori bez okova štetnih tvari nataloženih u organizmu. Time utječe na imunitet i omogućuje tijelu da postigne svoju punu snagu.

          Majka svome djetetu daje samo najbolje, a za problem onečišćenja dala nam je zeolit.

 

Slobodni radikali i zeolit

Slobodni radikali su molekule koji se stvaraju u jetri, u makrofagima (leukocitnim stanicama čovječjeg tijela), čija je osnovna zadaća razgradnja otrova, čišćenje  organizma od patogenih elemenata (teških metala, mikotoksina, pesticida, rezidua lijekova, duhanskog dima, zaslađivača, šećera, radijacije,alkohola, industrijski obrađene hrane).

Oni su nestabilne molekule, kojima nedostaje jedan elektron i zbog toga napadaju zdrave stanice u procesu koji se zove oksidacija. Kada dođe do prekomjernog stvaranja slobodnih radikala ili reaktivnih kisikovih čestica, dolazi do oksidativnog stresa.

Najpoznatiji slobodni radikal je dušikov oksid (NO), mala hidrofobna, kratkoživuća molekula (postoji od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, ovisno o koncentraciji u stanici), koja lako prolazi kroz stanične membrane). Sposobne su je sintetizirati gotovo sve stanice u organizmu.

Dušikov oksid u organizmu ima nezamjenjivu ulogu u radu imunog, krvožilnog, središnjeg i perifernog krvožilnog sustava. Stvara se pod utjecajem agonista, kemikalija, koja stimulira stvaranje i otpuštanje NO (acetilkolin, bradikinin, histamin) i fizikalnih stimulansa u raznim tkivima iz L- arginina, katalitičkim djelovanjem NO- sintaze.

Njegovo otkriće , kao i saznanje o njegovom nastanku i pozitivnom djelovanju u organizmu jedno je od najvećih dostignuća u fiziologiji i biokemiji zadnjih 15 godina. 1992. dušikov oksid izabran je za molekulu godine.

Pozitivno djelovanje NO:

• izaziva relaksaciju krvnih žila
• smanjuje krvni tlak
• štiti vaskulaturu pluća
• povećava izdržljivost i snagu mišića
• pomaže organizmu u borbi protiv patogena
• stanice ga koriste da bi komunicirale jedna sa drugom

Mehanizam dijelovanja dušikovog oksida je da detektira sve patogene koji se pojave u stanici i gura ih prema vanjskom dijelu stanice da bi ih primjetili T1 i T2 limfociti („vojnici“ u tijelu, zaduženi za borbu protiv svih štetnih tvari).

Normalna količina dušikovog oksida u krvi se postiže redovitim vježbanjem kada on opušta i širi krvne žile, kao i kroz prehranu zdravom i raznolikom hranom, punom minerala i vitamina biljnog i životinjskog porijekla. Najpoznatiji slučaj korisnosti NO je u Viagri, gdje je on odgovoran za bolju prokrvljenost (vazodilaciju) i opuštenost mišića, što u konačnici ima za rezultat pozitivnog dijelovanja proizvoda.

Suvišna količina NO, kao i ostalih slobodnih radikala, može dovesti do oksidativnog stresa. Tijelo posjeduje sustav samočišćenja stanica (autofagija), koji regulira količinu otrova u tijelu. Kada onečišćenje postane toliko da se organizam ne može sam odbraniti, pomažemo mu sa tvarima koji se zovu antioksidansi.

Najvažniji prirodni antioksidansi su:

• zeolit klinoptilolit
• vitamini A, C i E
• selen, cink, malatonin
• koenzim Q10

Velika količina slobodnih radikala dovodi do niza bolesti, kao što su arterioskleroza, Alzheimerova bolest, bolesti srca, astma, dijabetes, karcinomi, ubrzano starenje. Redovitim uzimanjem antioksidansa, najbolje je kroz zdravu preharanu, pomažemo našem imunološkom sustavu da radi sa visokom učinkovitošću i da nas štiti od svih bolesti.

 

Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.

Ostanite zdravi i educirani, ostanite u FitZoni!