Nemamo je dovoljno

Bili mi svejedi, vegetarijanci ili vegani, trudimo se da u našoj svakodnevnoj ishrani budu zastupljene sve ove namirnice. Znanost nas je zadnjih čak pedeset godina plašila mastima i uljima optužujući ih za sve više koronarnih bolesti a pritom su se favorizirale žitarice. Nisu ni one samo loše i nije samo gluten kriv za sve, ali  zobene pahuljice kojima je negdje u procesu proizvodnje nestala posija puna beta glukana i selena, ali i važnih neprobavljivih vlakana nije pravi izbor. Osim toga ugljikohidrati ne djeluju protuupalno, naprotiv.

 

Važna je ravnoteža

Na proteine uglavnom pazimo, ali neki s njima i pretjeruju. U želi za što većim i ljepšim mišićima, osim uporne vježbe oni posežu za napitcima koji često imaju previše proteina, barem tako „misle“ naši bubrezi. Naime u prirodi ne postoje namirnice sa više od 36 % proteina koliko ima ovčje meso, a ono bijelo pileće ima ih svega oko 20%. Prema tome nije prirodno uzimati nešto što ima 94 % proteina

 

Dobra ulja

Bez ulja i masti ne možemo iskoristiti puno dobrih nutrijenata, a dobro je se sjetiti i da su vitamini K, A, D I E, topivi samo u njima. Bez ulja ili kako god to sad zvučalo, bar malo obične masti, naša koža i kosa neće dobro izgledati. Najbolje je ulja uzimati hladno prešana i svježa, a unos zasićenih masti iz mesa, jaja, rafinirane hrane i sl. smanjiti. Nije problem ako ponekad i pečete na svinjskoj masti, ali ipak trebate znati da je ovdje riječ o zasićenoj masnoći i ona stvara upalne procese koji su zapravo generator ozbiljnih problema za naše zdravlje. Nije možda tako ukusno, ali pečenje na hladno prešanom ulju uljane repice koje bez degradiranja podnosi relativno visoke temperature puno je bolji izbor. Ipak,  najvažnije je da ulje uljane repice i samo još par njih sadrži značajne količine alfa linolonske višestruko nezasićene masne kiseline ili jednostavno, biljne omege 3.

 

Omege 3 nemamo dovoljno

Sve su omege dobre, ali ova „trojka“ je najbolja. Uz omegu 6 ona je esencijalna masna kiselina i tijelo ih za razliku od zasićenih masnih kiselina ne može samo sintetizirati. Što više ove dobre trojke, to manje, gastritisa, artritisa, neurodemitisa, psorijaze, policističnih jajnika, ali i manje  dijabetesa, astme i bronhitisa jer i to su upalni procesi. Ako Vam kažemo da sedamdeset postotaka zapremine našeg mozga čine omege, a sedamdeset postotaka svih  ovih omega je baš omega 3, onda je prilično jasno da nam je baš ona i najvažnija. Psihijatri depresivnim ljudima prepisuju antidepresive da bi im popravili „kemiju“ mozga. I to je dobro, jer ljudi u takvom stanju nisu slobodni, u nekoj vrsti zatvora su. Ipak dobro bi bilo pripaziti da nam mozak nije na „niskih“ 65 % omege 3 i već na taj način riješiti problem. Važna nam je ova omega i za dilataciju krvnih žila, metabolizam masti, smanjuje kolesterol i trigliceride, opskrbljuje mišiće kisikom, (i naše srce je mišić). Ona nadalje  čuva naše krvne žile od oksidiranog plaka u koji se pak taloži kalcij i koji se onda u obliku ateroma može „otkačiti“ i zatvoriti neku slijedeću, još užu krvnu žilu. Endotel naših krvnih žila  isto tako može trpjeti od upalnih procesa,  a u nedostatku boljeg rješenja naš organizam ga prekriva kolesterolom jer tada nema ništa drugo na raspolaganju. Kolesterol nije samo loš, ali ljepljiv je s obje strane, i kad se zalijepi za stjenke vena i arterija i kad oksidira, tada postaje opasno. Sve ovo može se izbjeći u prvom redu dovoljnim zalihama omege 3, ali nemamo je dovoljno.

 

Stvar je u pravom omjeru

Omege 3 imamo malo zato što imamo previše omege 6. I jedna i druga za svoju sintezu koriste isti enzim delta 6 desaturazu , a naša „zapadna“ ishrana koncipirana je tako da na jednu omegu 3 dolazi i do 15 omega 6 ili čak 25 omega 9.  Ovaj nesrazmjer je stvarno velik, ali to i nije čudno kada ribu jedemo rijetko, a ulja koja koristimo poput maslinovog, suncokretovog i kokosovog zapravo ne sadrže omegu 3 nego baš ove „šestice“ i „devetke“ kojih ionako imamo previše. Prema tome, nije problem ako uz ribu, (sadrži velike količine omege 3) i povrće koristimo maslinovo ulje, ali je problem ako ga koristimo svakodnevno bez ribe jer će onda njegove šestice i devetke potrošiti onaj enzim bitan za sintezu omege 3. Nažalost ni sva hladno prešana ulja je nemaju previše. Ulje crnog kima i oraha imaju je više u odnosu na druga, a naš najbolji izvor je tzv. „Bolji lan“.  Pravi naziv je ulje „Cameline sative“ koja je njen najbolji izvor i za razliku od običnog lanenog ulja ovo ne oksidira, stabilno je.

Treba na kraju nešto reći i o vrijednoj gama – linolenskoj kiselini koju nalazimo u ulju boražine i žutog noćurka. I ta ulja poput lanenog lako oksidiraju.  Ona nastaje od linolenske kiseline, dakle biljne šestice i  ne djeluje protuupalno. Mnoge žene je vole, jer im dobro hidratizira kožu i kosu. Sve je to lijepo, ali i ona troši enzim delta 6 desaturazu koji nam je potreban za sintezu omege 3, a ona nam je ipak najbitnija.

 

Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.