Ako uključimo mozak, shvatit ćemo da je rješenje baš u biljkama.
piše: Ivo Bačlija
Mozak je glavni organ naše vitalnosti. Na našu veliku žalost, u prosjeku, to je organ koji zauzima relativno mali dio našeg organizma, ali ipak troši čak 25 % energije s kojom raspolažemo. A tako je čak i kada spavamo. Manje energije potrebno je probavnom sustavu, pa čak i mišićima.
Aktivacija imunosustava
Probavni sustav sa svom svojom korisnom florom u vidu gljivica, bakterija pa i virusa, želučana kiselina, stanične barijere naše sluzokože dišnog sustava, probavnog sustava, naša koža, limfociti, leukociti i sl., sve su to važne komponente našeg imunosustava. Najvažnije je da on bude dobro "uštiman", da na razne vanjske agense reagira adekvatno, ni preslabo ni prejako.
Mi se zapravo od bolesti branimo tako što naš imunosustav razvija upalne procese koji su dobri samo ako su akutni i djeluju kratko. Uništavaju nas tihe, duge kronične upale. U svemu tome važnu ulogu ima i naš mozak jer u njemu generiramo stres koji pak potiče lučenje kortizola, proupalnog hormona.
S druge strane pravo bogatstvo našeg imuno sustava je silna količina gljivica i bakterija s kojima živimo u simbiozi. Ima ih najviše naravno u probavnom sustavu i ima ih jako puno. Njihov najveći neprijatelj su antibiotici koje naravno ponekad moramo uzeti (sepsa npr.), ali uzimamo ih i nesvjesno. Naime neki statistički pokazatelji kažu da je na svijetu sedamdeset puta više krava nego ljudi. Krave, kokoši i svinje koje su naša glavna hrana, potroše i do četiri petine cjelokupne svjetske proizvodnje antibiotika. Zato se ne treba čuditi što smo više ili manje na većinu njih rezistentni. Bio masa svih gljivica bakterija i virusa na zemlji je šezdeset pet milijuna veća od biomase cjelokupnog čovječanstva.
Biljke i imunitet
Smatra se da ljudski rod uopće ovu zemlju naseljava tek ili već milijun godina, ali biljke su tu već osamstoosamdeset (880) milijuna godina i sve to vrijeme uspješno se nose sa svim tim silnim gljivicama bakterijama i virusima. Na kraju krajeva korijen im je u zemlji, a tu je ovih i najviše. Znači, ako uključimo mozak, shvatit ćemo da je rješenje baš u biljkama.
Biljke sadrže tzv., aktivne ljekovite principe, koji nas mogu zaštititi od raznih bolesti, pa i ovih respiratornih koje su sad aktualne. Neka vrsta našeg zaštitnog znaka je hladno prešano ulje crnog kima koje u sebi sadrži i do 2 % eteričnog ulja timokinona. Ovo ulje pomoglo je mnogim astmatičarima, bronhitičarima, alergičarima ali i sportašima jer širi bronhije, djeluje protuupalno i što je najvažnije djeluje imunomodulatorno. Upravo to imunomodulatorno djelovanje je najvažnije, jer omogućava našem imuno sustavu da reagira adekvatno, ni prejako ni preslabo. Djeluje ono i antibaktericidno, fungicidno pa i protuupalno. S druge strane ovo ulje će nam omogućiti da lakše dođemo do nasušno potrebnog kisika, ali da bi ga vezali za hemoglobin i tako krvotokom rasporedili po cijelom tijelu, potrebno nam je željezo.
Najviše organskog željeza uopće u prirodi nalazimo u piskavici koja je ujedno i važan začin. Naša“ piskavica plus“ je kako to volim reći oplemenjena sjemenkama crnog grožđa i nara koje su jako bogate antioksidansima, a i oni bitno pridonose dobrom imuno sustavu. Ono što je kod biljaka jako važno je da se ti njihovi ljekoviti aktivni principi nadopunjuju, da djeluju u sinergiji.
Tako sad s pravom jako popularna biljka slatki pelin (artemisinin annua, jednogodišnji pelin, Slatka Ana), osim artemisinina, još uvijek najboljeg antimalarika, sadrži i bitne druge aktivne principe kao što su karvakrol, kvercetin, luteolin, kamfor, tujon. E sad i artemisinin, karvakrol, kvrrcetin i luteolin između ostalog, djeluju baš onako kako želimo, imunomodulatorno, ali i protuupalno. Američko sveučilište Južne karoline zaključilo je da prehrana bogata kvercetinom štiti od gripe. Kvercetina je najviše u zelenom lisnatom povrću.
Razne bakterije, iz okoliša koje nisu one naše s kojima živimo u skladnoj simbiozi, pa i one najgore, tzv, bolničke, ne napadaju nas zato što nas ne vole, nego zato što se žele hraniti. To je u redu, ali ako znamo da bakterije najviše vole sumpor, pa dajmo im ga, tako će nas ostaviti na miru. Najviše sumpora ima u brokuli, kelju, bijelom i crvenom luku, raštiki, blitvi, i posebno u uljanoj repici pa i u ulju od njenih sjemenki. Iako je hladno prešano ono podnosi visoke temperature pri kuhanju. Ono je valjda jedino ulje za prženje i pečenje koje je bogato važnom omegom 3 koja smanjuje upalne procese što je sada jako važno. Onaj okus koji vam u početku smeta je upravo sumpor pa bi bilo pametno što prije na njega se naviknuti.
Same po sebi biljke sa svojim aktivnim ljekovitim principima djeluju u sinergiji i zato je vrlo važno znati što i kada odabrati.
Na kraju u ovo „doba korone“ o kojoj tako malo znamo sigurno je jedino da nam treba dobar imunitet, možda baš ovaj imunitet s mozgom.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
