Konstantni porast broja oboljelih od karcinoma i drugih degenerativnih bolesti postavlja pitanje što leži u pozadini tih patoloških procesa.
Ubrzanim razvojem kemijske i farmaceutske industrije povećava se i broj poznatih i korištenih kemijskih spojeva u poljoprivredi, prehrambenoj i zdravstvenoj industriji, te oni ubrzanim razvojem tih industrija dospijevaju u okoliš u sve većem broju i količini.
Ksenobiotici imaju svojstva bioakumulacije i otpornosti što ih razlikuje od ostalih zagađivača. U organizmu stvaraju negativne promjene oponašajući djelovanje hormona ili ometajući normalne fiziološke procese.
Postoje dvije vrste definicija ksenobiotika, u ekologiji i u farmakologiji.
U ekologiji ksenobiotici su tvari nastale koje se ne nalaze prirodno u okolišu, kemikalije koje su strane ekosustavu u kojem se nalaze i uzrokuju promjene u organizmu. Akumuliraju se u tlu i vodi.
U farmakologiji, ksenobiotici su tvari strane organizmu, to su lijekovi i karcinogene tvari i kemikalije iz okoliša, primjerice insekticidi i pesticidi. Najveći izvori ksenobiotika u okoliš su farmaceutska i kemijska industrija, postrojenja za izbjeljivanje papira, fosilna goriva i intenzivna agrikultura. Danas postoji više od 70 000 sintetskih kemikalija, uz uvođenje oko 1000 novih svake godine.
Lijekovi stvaraju veliki problem u tretiranju otpadnih voda, nakon konzumiranja kod ljudi lijekovi se izlučuju mokraćom i dospijevaju u sustav otpadnih voda. Postrojenja za čišćenje otpadnih voda su ograničena na uklanjanje organskog opterećenja, dušika i fosfora pa veliki dio farmaceutika ostaje nepromijenjen nakon prolaska kroz postrojenja. Na taj način farmaceutici završavaju u vodotocima. Mnogi lijekovi su danas dostupni bez recepta pa ne postoje statistički podaci o njihovoj količinskoj uporabi. Statini, analgetici, antibiotici, estrogeni, antidepresivi i dr. bivaju ispušteni direktno u okoliš ili prođu kroz postrojenja za čišćenje otpadnih voda nepromijenjeni, akumuliraju se u okoliš i postaju dio hranidbenog lanca.
Činjenica je da se u Hrvatskoj manje od 5% otpadnih voda podvrgava biološkoj obradi, tako da ksenobiotici u Hrvatskoj vrlo lako dospijevaju u okoliš. Ksenobiotici u naš organizam ulaze kroz probavni i respiratorni sustav te putem kože. Štetni učinci na čovjeka su različiti a najviše zabrinjavaju:
- toksičnost,
- kancerogenost
- mutagenost
- tetragenost
Efekti ksenobiotika na organizme su različiti: smanjenje ferilnosti muškaraca (smanjena količina i kvaliteta sperme), povećanje raka prostate i testisa, rak dojke, poremećaji normalnih reproduktivnih ciklusa, endometrioza, lažna trudnoća, smanjena imuna otpornost, hiper i hipofunkcija štitne žlijezde, utjecaj na ponašanje, gojaznost i tumori raznih organa. Postoji teorija po kojoj bi jedna molekula ksenobiotika bila dovoljna da uzrokuje bolest kad bi se našla "na pravom mjestu u pravo vrijeme".
Detoksifikacija
Energetski bogata prehrana a nutritivno siromašna i ksenobiotici iz okoliša stvaraju opterećenje koje ljudski organizam nije u stanju efikasno neutralizirati. Dodamo li na to i svakodnevno pojavljivanje novih kemikalija u okolini koje su organizmu kompletno nepoznate jasno je da naš organizma ne može razviti kvalitetan sustav obrane.
Kod detoksifikacije organizma najviše govorimo o neutraliziranju ksenobiotika a ne o mršavljenju i „izbacivanju vode iz organizma“. Jetra je ključni organ u kojem se odvijaju najznačajnije detoksifikacijske reakcije. Oko 75% krvi pristiže iz probavnog sustava direktno u jetru.
Stanice jetre filtriraju i kroz detoksifikacijske sustave neutraliziraju veliku koncentraciju ksenobiotika, bakterija i ostalih toksina. Jetra proizvodi žuč koju trebamo za apsorpciju, probavu i ekskreciju masti. U mastima su otopljeni mnogi ksenobiotici, pogotovo oni organskog podrijetla. Mnogi svakodnevni čimbenici poput izlaganje virusima i bakterijama, konzumacija alkohola i lijekova, izlaganje kemikalijama iz hrane i kozmetike izazivaju oštećenje jetre.
Ključ uravnoteženog zdravlja i sposobnosti organizma u odolijevanju bolesti je uravnotežena i adekvatna funkcija jetre. Sirovi Granulat sikavice sadrži oko 80% aktivnih tvari silimarin kompleksa. Već dugi niz godina silimarin se koristi kao hepatoprotektiv, a silibin iz silimarin kompleksa dokazano neutralizira toksične elemente iz kemikalija, odnosno ksenobiotika iz okoliša. Svakodnevna izloženost ksenobioticima zahtjeva dugotrajnu primjenu sikavice, kao zaštitnika jetre i čitavog organizma.
Granulat sikavice, samo mehanički obrađen bez aditiva i aroma je sigurno efikasno sredstvo za kontrolu stanje jetre i njezinih funkcija i sigurno i efikasno sredstvo koje pomaže jetri da neutralizira ksenobiotike iz okoliša i hrane te ostale prijetnje organizmu poput virusa i bakterija. Bazirano na kliničkim istraživanjima sikavica se smatra biljkom sigurnom za dugi period korištenja.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
Ostanite zdravi i educirani, ostanite u FitZoni!
