Usprkos čudima suvremene medicine ljudsko zdravlje u cijelom svijetu sve se više pogoršava.
Piše: Ivo Bačlija
To i nije čudno kad pokušavamo narušeno zdravlje vratiti čarobnim tabletama koje su samo više ili manje loša imitacija prirode uz koktel umjetnih boja, razrahljivača i uopće tzv. punila, ma što god to bilo.
Vitamin C naš svagdašnji
Kad se prehladimo i kad nam je već dosta cijeđenja limuna, posežemo za vitaminom C u dozi od recimo 1000 mg. Po dr. Linusu Paulingu, dvostrukom nobelovcu, ovo je prava doza. Ipak iako na kutiji piše da se radi o vitaminu C, ovdje je zapravo riječ o askorbinskoj kiselini koja je samo omotač pravog vitamina C, i to onoj desnog spina, a ne lijevog kakvu je uzimao spomenuti nobelovac, često i preko 2000 mg dnevno, a doživio je devedeset i šest godina. Iako nam je nasušno potreban i možda stvarno čini čuda i kod najtežih bolesti kako to neki tvrde, ali na ovaj način mi ne unosimo vitamin C, unosimo samo njegov plašt.
Prirodni vitamin C je kompleks koji osim ovog plašta sadrži i vrlo važan vitamin P. Ovaj spada u flavonoide jake antioksidanse koje često kolokvijalno nazivamo i biljne boje. Jako je važan jer održava vezivno tkivo arterija i vena tj. njegov nedostatak izaziva njihovo pucanje. Tu je i vitamin J koji povećava kapacitet pluća, a bitan dio ovog kompleksa je i bakar. Prema tome najbolji vitamin C je onaj iz voća i povrća, ali realno često nismo u mogućnosti ili prilici pojesti ga dovoljno. Tada posežemo za dodatcima prehrani među kojima ima i pravog vitamina C, tj. njegovog ukupnog kompleksa.
Antacidi - da li su baš neophodni?
Isto tako velik je broj ljudi koje osobno znam dosad popio ogromne količine raznih antacida poput Gastala, Ranitala i sl. jer ih je mučila „žgaravica“. Na stranu sad sa tim da su baš ovi “čudesni borci“ protiv tzv. viška želučane kiseline nedavno povučeni s tržišta što je dobro jer su ih ljudi uzimali poput bombona, ali i prije je postojao bolji izbor. Prvo, te želučane kiseline mora biti u pravoj količini na dnu našeg želuca da bi sva hrana koju ovaj probavi u crijeva otišla u pravom obliku za daljnju asimilaciju. Znanost zapravo smatra da većina ljudi ima zapravo manjak ove vrijedne želučane kiseline jer bez nje nema ni apsorpcije vitamina B 12 a ni prethodno spomenutog C vitamina i još puno drugih važnih nutrijenata. A znate li što je najgore? Antacidi se baziraju na aluminiju, a trebali bismo ga izbjegavati u širokom luku. Zasada njegove nakupine u mozgu povezuju sa alzhajmerovom bolešću, ali to je samo vrh sante leda. Sjetite se samo u čemu je pakirana čokolada, trajno mlijeko, većina sokova…. Zapravo, trebalo bi objaviti rat aluminiju, a oni koji su često posezali za ovakvim tabletama trebali bi se hitno početi čistiti od aluminija. Jedan od načina je upotreba zeolita jer je silicij (važan sastojak zeolita) neka vrsta antidota, protuotrova za aluminij. Pravi naziv zeolita je kalcijev aluminosilikat . Kalcij će Vas lužnatiti ,a silicij čistiti. I to je dobar početak ali pazite, ta velika adsorpcijska moć zeolita znači i to da ako je iz nekog „divljeg“ nalazišta na sebe mogao navući i olova, kadmija, žive….Jednostavno treba Vam pouzdan dobavljač…
Najbitnije za „žgaravicu“ ili zapravo gastritis kao i kod svakog drugog upalnog procesa treba djelovati na sam uzrok.
Iz prirode za "višak" želučane kiseline
Iz iskustva tu se najbolje pokazalo ulje cameline sative tzv, podlanka ili boljeg lana, jer osim što s velikim sadržajem alfa linolenske kiseline djeluje protuupalno, ovo ulje oblaže stjenke jednjaka baš na onom mjestu gdje Vam „višak“ želučane kiseline radi najviše problema. U jednom od narednih tekstova više ćemo pisati o blagotvornom djelovanju ove biljne omege 3 tj. višestruko nezasićene alfa linolenske kiseline ali već iz ovoga je jasno da ona djeluje protuupalno. Što je najvažnije svima, ali baš svima nedostaje ova važna omega 3. Što u sebe više unosimo proupalnih omega 6 i 9 masnih kiselina to je ove manje. Pa zašto onda uopće kupovati nešto što se zove omega 3 6 9.kompleks.
Bilo kuda magnezij svuda
Magnezij je mineral koji nam je neophodan. Čini mi se da svaki dan za neki oblik magnezija vidim reklamu na televiziji. To je u redu, ali treba znati i to da nam je na jedan dio magnezija potrebno dva dijela kalcija. Kroz neku normalnu običnu ishranu to lako postignemo bitan je i oblik u kojem magnezij uzimamo. Najiskoristiviji je onaj u obliku glicinata, 96 %, pa malata, citrata, a dobro je iskoristiv i magnezij klorid, ali njega je bolje uzimati u obliku spreja koji se aplicira na određen dijelove tijela. Vrlo raširen na policama je magnezij oksid ali njegova iskoristivost je samo 4 %. E pa sad ako Vam netko ponudi „magnezij kompleks“ u kojem je oko 90 % ovog praktično neiskoristivog oblika onda je to samo trik na koji ne treba nasjesti.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
