Gušterača (Pankreas)

Šećerna bolest uvjetovana je genetskim faktorima, nerijetko nasljednim, a nastaje uslijed smanjene sekrecije ili smanjenog biološkog djelovanja hormona inzulina, odnosno kombinacijom tih dvaju faktora. Taj nedostatak ometa razmjenu ugljikohidrata, masti i bjelančevina u organizmu, što uzrokuje prepoznatljive simptome, a nakon dužeg vremena utječe i na strukturu i funkciju krvnih žila, živaca i drugih organa i organskih sustava.

Dijabetes se danas ubraja među najčešće endokrinološke bolesti s tendencijom stalnog porasta, poglavito u razvijenim zemljama svijeta. Najčešće je posljedica modernog stila života među kojima posebno treba naglasiti problem debljine koja je posljedica nepravilne i nezdrave prehrane, te slabe fizičke aktivnosti.

No, valja reći da se šećerna bolest najčešće javlja u starijoj životnoj dobi kao posljedica degenerativnih i sklerotičnih promjena u organizmu, koje zahvaćaju i gušteraču, a kod mladih osoba može nastati uslijed genetskih poremećaja ili oštećenja gušterače kod zaraznih bolesti.

Rak gušterače

Rak gušterače najčešće je maligni tumor i može biti primaran (potječe iz same gušterače) ili sekundaran (kada se tumor s drugog organa proširi na gušteraču). Rak gušterače najčešće se razvija u području glave (65 posto), potom slijede tvorbe u predjelu trupa (30 posto), a najrjeđe je zahvaćen rep gušterače (5 posto).

Oko 90 posto karcinoma gušterače pripada adenokarcinomima porijekla iz stanica tzv. sistema kanalića koji se nalaze u gušterači i služe za vođenje njezinog soka. Ostalih 10 posto čine karcinomi endokrinog dijela gušterače, a to su stanice koje su odgovorne za proizvodnju/lučenje inzulina i ostalih hormona.

Mogu biti lokalizirani u glavi, tijelu i repu gušterače, te ovisno o mjestu pojavljivanja mogu imati i imaju različitu simptomatologiju.

Zanimljivo je da se simptomi raka gušterače ne pojavljuju ili su čak zanemarivi sve dok bolest ne uđe u uznapredovali stadij. Kada se pojave, ovise o lokalizaciji i veličini tumora. Najčešće se javljaju kao bol u žličici (epigastriju) koja se širi okolopojasno u leđa ili ispod lopatice, a pojačava se nakon jela ili kod ležanja.

Opća slabost, gubitak apetita, te značajan gubitak na težini, karakteristični su za rak gušterače. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, čak i dulje vrijeme nakon uzimanja obroka. Kao posljedica narušene funkcije gušterače mogu se javiti žutica, promjene konzistencije stolice ili šećerna bolest.

Specifičnih testova za rano otkrivanje raka gušterače nema.

Ta je činjenica, zajedno s kasnom pojavom simptoma, glavni razlog da se bolest dijagnosticira u fazi kada izlječenje više nije moguće.

Zašto kasni dijagnoza?

Iako bi rano prepoznavanje simptoma raka gušterače moglo spasiti brojne bolesnike, nažalost, rani znaci bolesti potpuno su nespecifični i lako se mogu zamijeniti sa simptomima bolesti drugih okolnih organa. Bolesnici se najčešće žale na nespecifičnu bol u gornjem dijelu želuca, otežanu probavu, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, te novootkrivenu šećernu bolest. Simptomi su najčešće prisutni 6-12 mjeseci prije nego što se postavi dijagnoza raka gušterače.

Naime, postoje opravdani razlozi zašto liječnici kasne s postavljanjem dijagnoze raka gušterače: gušterača je smještena iza želuca i poprečnog dijela debelog crijeva, gotovo prilijepljena za kralježnicu, tako da u momentu kada se pojave prvi simptomi bolesnik prvo locira boli vezane za te organe.

Na osnovu ovih simptoma, obično se bolesnik upućuje na pregled želuca i ultrazvučni pregled gornjeg abdomena. Iz razloga što želudac nije zahvaćen bolešću, a ultrazvučnim pregledom zbog opisanog položaja gušterače vrlo se teško vide početne promjene na ovom organu, bolest može ostati neotkrivena u svojoj ranoj fazi.

Tumorski markeri koji su karakteristični za rak gušterače, u samom početku bolesti su kod vrlo malog broja bolesnika povišeni. Oni, u stvari, i ne služe za rano otkrivanje bolesti, već za praćenje njezinog tijeka i uspjeha terapije. Kompjuterizirana tomografija (MSCT) i magnetska rezonanca (MR) dvije su najbolje dijagnostičke metode za otkrivanje raka gušterače.

Nažalost, u praksi se nerijetko dogodi da se bolesnici javljaju liječniku opće prakse, kirurgu ili gastroenetrologu tek u trenutku kada već imaju žuticu koja govori o uznapredovalom raku u glavi gušterače ili pak kada su prisutni jaki bolovi u kičmi što je najčešće rezultat tumora u trupu gušterače.

Rješenje - kirurški zahvat

Kirurško liječenje raka gušterače jedini je način za definitivno izlječenje od ove bolesti. Radikalno operativno liječenje tumora glave gušterače podrazumijeva izvođenje vrlo zahtjevnog kirurškog zahvata prilikom kojeg se uklanja žučni mjehur, veći dio glavnog žučnog voda, dvanaestnik, glava gušterače i početni dio tankog crijeva. Nakon ove operacije bolesnici, uz odgovarajuće dijetetske mjere nastavljaju normalno živjeti. Kod bolesnika s udaljenim metastazama ili lokalno uznapredovalnom bolešću, a koji su u dobrom općem stanju, primjenjuje se tzv. palijativno kirurško liječenje. Sastavni dio liječenje bolesnika kod kojih nije moguća radikalna kirurgija sastoji se od primjene kemoterapije i zračenja.

Glavni faktori rizika

Najveći se broj bolesnika s rakom gušterače (80-90 posto) u trenutku postavljanja dijagnoze, nažalost, ne može operirati. Dva su glavna razloga tome: prisustvo udaljenih metastaza (najčešće u jetri i trbušnoj maramici) i zahvaćenost tumorom okolnih velikih krvnih žila. Gotovo 80 posto bolesnika kod kojih je moguće primijeniti kirurško liječenje prežive tri godine, dok 15 posto bolesnika može preživjeti i do pet godina nakon operacije.

Rak gušterače pogađa u prosjeku jednu od 76 osoba. Glavni faktori rizika su starija životna dob, pušenje, prehrana bogata zasićenim mastima i crvenim mesom, a siromašna voćem i povrćem. Neizostavan riziko-faktor predstavlja debljina, dakle osobe čiji je indeks tjelesne mase iznad 30, imaju veće šanse oboljeti od raka gušterače. Nedostatak fizičke aktivnosti, kao i ranije bolesti, primjerice pankreatitis - upala gušterače, dijabetes, te ciroza jetre, česti su preduvjeti razvoja raka gušterače.

Najvećem riziku izložene su osobe u čijoj su užoj obitelji postajale povijesti bolesti s rakom gušterače kao i karcinomi dojke, jajnika, polipoze debelog crijeva, te nasljednog pankreatitisa i melanoma.

Prevencija razvoja brojnih bolesti svakako je briga o svom zdravlju i tijelu, pa su tako zdrava prehrana, redovna fizička aktivnost, te nekonzumiranje alkohola i cigareta zasigurno odlična preventiva za zdravi rad i funkcioniranje gušterače kao organa i žlijezde.

Štitimo pankreas

Koju hranu "voli" gušterača

Šparoge, gljive, kruške, grašak, jezgrasto voće (orasi, lješnjaci), čokolada, brazilski orah, sjemenke suncokreta, jaja, ribe poput tune i sardele, marelice, grejp, lubenice, rajčice i zeleno povrće.